shits of my world

Ponovno sam pobjegla u svoj svijet pisanja, ali ne zato da ispustim tugu i bijes, vec da istaknem zadovoljstvo koje trenutno osijecam. Prati me osjecaj koji mi govori da se sve polako vraca u normalu. Mozda je to samo iluzija. Cak mi nije toliko bitno jer sam sretna sto se tako dobro osijecam i zelim da ovo sto dulje potraje. Dakako, nije opet sve tako sjajno. Ponekad znam upasti u one crne rupe bez dna i skoro se izgubim, ali neka cudna ''sila'' me svaki puta podigne i vrati. Sretna sam usprkos svemu jer su predobre osobe neprimjetno usetale u moj zivot, kao i sto su neke napokon izasle jer nisu bile vrijedne truda i zivciranja. Isto tako me veseli to sto ponovno pokusavam pronaci i sakupiti slomljene djelice i dotjerati zivot u red. Tesko je, ali polako napredujem. Trudim ih se pronaci i ne odustajem. Neki su vec pronadeni i vraceni tamo gdje pripadaju, dok se ostali jos uvijek skrivaju u tajnim kutovima moga svijeta. Tjesim se tom nekom nadom i trenutnim stanjem koje mi daje snagu da i dalje trazim sebe tj. srecu skrivenu u sebi te da se brinem o njoj i sacuvam se sto dulje mogu. Nadam se da je ovo stvarni pocetak, a ne jos jedna laz u nizu.

Zaglavila sam na tankoj liniji snova i realnosti. Gledam svoj svijet drugim ocima punih razocaranja i mrznje. Pokusavam prijeci tu liniju iza koje se krije stabilnosti i kakva takva utjeha. Taj korak mi toliko znaci, a ne mogu se pomaknuti s istog mjesta na kojem stojim vec godinama. Zastala sam u tom zacaranom krugu bez izlaza. Lutam bespomocno slijepim ulicama! Ludim! Svaki dan iz proslosti se ponavlja konstantno. Sve se mijenja, a samo ja ostajem ista kao i prvog dana odkad je to sve pocelo. Sagradila sam cvrsti zid oko sebe i ne pustam nikog unutra da ne dozivi tu jezu i strah. Ponavljam iste stvari koje ne bi trebala, ali opet je sve isto. Sada trenutno vise ne znam sto da radim pa bjezim od svega sto brze mogu i skrivam se u toj misjoj rupici, svom svijetu. Promijenila sam se. Ne mogu razumno razmisljati, ne znam sto je ispravno, a sto ne. Sve je nekako isto, monotono i sivo. Ludim od svega toga i od svih ljudi koji me okruzuju. Strah me i bojim se svega pa cak i ljudi koje volim je se bojim razocarenja. Jednostavno ne vjerujem nicemu pa tako ni sebi. Bojim se i sebe i svojih postupaka jer znam da sam spremna sve uciniti. Koliko god da sam ucvrsnula i postala hladna nakon svih tih godina sranja koje sam dozivjela toliko sam postala netolerantna i potpuno drugacija osoba. Mozda sa svim tim glupostima koje radim pokusavam sakriti emocije koje uvijek skrivam i ne zelim ih pokazati, a od kojih mislim da cu eksplodirati u komadice koji se vise nikad nece moci sastaviti u cjelinu. Ni sama sebe ne razumijem. Čak i onda kada se smijem nije to to, fali jedan veliki dio mene za koji mislim da ga nitko nece moci nadomjestiti. Sve mi je to tako cudno, ne razumljivo i nevjerojatno. Kad bi me bar netko mogao uputiti na pravi put ili reci sto da ucinim sa sobom. Ocito cu i dalje bjezati i lutati svojim svijetom. Mozda jednom naidem na nekog ili nesto sto ce mi dati odgovore na milijun pitanja na koje ne nalazim nikakav odgovor. HELP!

Jedan posjet je bio dovoljan da me podigne sa dna najdublje rupe, da me vrati onakvu kakva sam nekad bila, a tugu i suze otjera daleko od mene....Sjedila sam ukoceno u onoj neudobnoj stolici. Ruke su mi se znojile, koljena klecala, a glas drhtio. Pokusavala sam pronaci prave rijeci kako da objasnim sto mi se dogadalo zadnjih mjesec dana, ali rijeci osobe koju zapravo ni ne poznajem uvlacile su se duboko u moju glavu i misli i zasjenile sve ono sto sam ja pokusavala reci. Pazljivo sam slusala i sve lakse pocela izbacivati svu mrznju, ljutnju i tugu koja se skrivala duboko u meni. Bujica tih osjecaja pocela je prstati iz mene. Bili su to osjecaji koje nitko nije vidio, a zauzimali su veliki dio mene. To sam bila prava JA! Prvi put je netko uspio doprijeti do mene i mojih najskrivenijih misli. Osjecala sam veliko olaksanje. Osjecala sam kao da lebdim i da sam napokon oslobodna svih svojih tjeskoba i crnih misli. Jos i sad mi sve te rijeci odzvanjaju u glavi i daju do znanja koliko sam zapravo sretna usprkos svim mojim problemima....Niciji put nije savrsen. Isprepleten je trnjem, srecom,preprekama i dubokim ponorima u koje sam ja redovito padala. Čak i onda kada bi se uspjela popesti ponovo bi se posklizla na svoje gluposti i pala jos dublje. I tako stalno u krug ponovno, ponovno i ponovno...samo sto je svaki put bilo sve bolnije i nepodnosljivije. Shvatila sam da sam uzrok svih problema zapravo JA! Samu sebe sam gurala dublje, a nista nisam pokusavala napraviti da se spasim iz tog pakla. Sama sam sebi postala najgori neprijatelj koji samo zeli zlo drugome. Takoder sam shvatila da mi je zivot dan na dlan da okusim sve njegove vrline i mane, da zavirim u svaki njegov najskriveniji kutak u kojem se skrivala sreca, ali i tuga i da jednostavno uzivam u njemu i budem sretna sto uopce imam zivot, ne bog zna kakav, al je zivot! Prije to nisam mogla cijeniti jer kako se moze cijeniti nesto zbog cega samo patis!? Znamo kako se kaze: ono sto te ne ubije to te ojaca i potpuno se slazem s tim! Zavoljela sam ono sto prije nisam ni znala da postoji negdje u meni. Treba se cijeniti kakav god nas put bio i pokusati ga oblikovati prema sebi koliko god je to moguce; vrline razvijati,a nedostatke pokusati ispraviti kako bi nam sto lakse bilo preskociti prepreke koje ce nam put donjeti kroz zivot.

Bjezim od svoje stvarnosti,u fantaziju,ali ta stvarnost me opet od nekud dostigne.Bjezim od zivota, osjecaja, razmisljanja i razocaranja koje mi donosi ovaj moj faking zivot s kojim se stalno borim. I ne samo od toga, vec i od ljudi koji se u njemu nalaze. Neki me od njih iz dana u dan neprestano iznenaduju. Tako se brzo mijenjaju i ne prepoznajem ih vise. Mozda se i ja mijenjam...ne znam... Svi su postali tako povrsni, jadni, cinicni i licemjerni. Cijelo vrijeme su bili tu pored mene, a sada nestaju i okrecu mi leda. Ocito je to bila samo savrsena maska iza koje sada proviruje sebicnost i dvolicnost. Gadi mi se to! Kad god trebaju pomoc tu sam, a kasnije postajem suvisna i dobivam noz u leda. Ljutnja, bol i bijes su veliki. Ne znam sto me vise boli i razljucuje, da li istina sto si to dopustam ili sto su oni takvi. Prije sam ih pokusavala na sve nacine vratiti i prelazila preko svega. Sada ih zelim sto dalje od sebe. Pali su na samo dno svoje gadosti. Po prvi put mogu reci da je netko puno nize od mene! Gdje su danas oni pravi koji su uvijek tu pored tebe, koji te podignu kad padnes i na koje se mozes osloniti kad nemas vise snage? Gdje su oni koji sjednu pored tebe i pruze ruku samo da nisi sam, gdje su ti "andeli"? Tako je malo takvih danas. Ja sam ocito imala srece jer imam nekog takvog da me nasmijava i drzi. Znam da ga ne dovoljno cijenim i ne cuvam ga onako kako zasluzuje jer danas je to rijetkost. Sretna sam sto je imam i to je jedna od malo stvari koje me doista usrecuju.Zbog toga zelim zahvaliti toj osobi sto je uvijek tu i sto se brine za mene.....Istina je da nema vise bajki koje nas vode kroz nas zacarani svijet. One ostaju zabiljezene na jednoj od milijun stranica knjige naseg zivota. Zauvijek su zaboravljene i ostaju zakopane duboko u svakom od nas!

Prvi puta nije nista osjetila...vjerojatno je strah i trema bio u pitanju... Uskoro joj je jedan joint bio premalo pa ih je pusila cetiri do pet dnevno... Nakon nekog vremena ni tih pet je nije moglo zadovoljiti. Presla je na nesto jace, speed, ice, heroin... Vrijeme joj je prolazilo u nekakvom ludilu. Vise nista nije bilo vazno, vise nista nije imalo smisla. Drustvo isto nije birala, droga je bila najbolje drustvo za nju. Otisla je od kuce, starci su je prekrizili. Skolu nije zavrsila, a nije ni radila. Htjela je, ali nije bila sposobna. Sve je to jace od nas! Nisi ni svjestan u sto si se uvalio! Danas lezi u onoj postelji slicnoj kada je bila mala i kada je zeljela da je netko mazi, pazi i zazeli laku noc prije spavanja. Sigurna sam da to sada isto zeli, da osjeti ljubav i toplinu koju joj je droga uzela. Mislila je na svoju majku i oca kojima je bilo toliko tesko. Gledali su njezino umrtvljeno blijedo tijelo koje je lezalo pred njima i pitali se zasto je nekad njihova divna djevojcica bola sebi vene i gusila se u dimu. Sada to stvarno vise nije bilo vazno. Sjetila se i svojih starih prijatelja koji su je voljeli slusati i pjevati dok je ona svirala gitaru. Zalila je zbog svega sto je ucinila. Zalila je sto je zavoljela taj strah pri dodiru igle. Sada je jedino zeljela da ova nocna mora sto prije zavrsi i da mirno uzdahne u vjecni san.

Ponekad sam tako izgubljena u svom svijetu mašte i iluzija. Sve se čini tako crno, tužno i izgubljeno. Ne pronalazim ništa vrijedno, ništa što bi me moglo tjerati naprijed. Čak i onda kada uspijem, prošlost se pojavi iz mraka i prati svaki moj težak korak. Stalno je tu negdje i proganja me. Ludim... Sve što radim podsijeća me na prošlost, sve što vidim je prošlost koja me boli i rastužuje. Znam da je ne mogu izbrisati niti zaboraviti. Ne znam što se to događa oko mene u zadnje vrijeme. Odjednom se jedna tužna slika pojavila iz mraka. Bila je to slika iz prošlosti koja me polako ubija. Pokušavam ne misliti na to, ali ona se uvijek ponovo vraća. Za tom slikom dolazi još cijeli niz. Pokušavam pronaći neku sretnu. Trudim se, pažljivo promatram svaku, ali te sretne nema. Nema je nigdje, a ja je tako trebam da mi pomogne, da bar na tren zaboravim na one loše. Tužne su slike moje prošlosti i prošlost je ta u kojoj živim! Gdje je budućnost?! Neće valjda i ona biti prošlost.




Bullet for my Valentine -Tears don't fall
(pogledajte ga obavezno jer je spot predobar)

Malo sam svrljala po netu, skidala slike, gledala filmice na youTubu i skuzila da se vecina toga sto sam pogledala svodi na EMO.Gdje god da se okrenem pojavljuje se taj EMO!Najzalosnije je to kaj to uopce nije pravi EMO.Sve je to samo iskrivljena i bolesna slika koju su ljudi stvorili svojim umovima, a neki se frikovi, koji ne razmisljaju svojim mozgom, poceli furat na rezanje, ubijanje i sl. To je zalosno jer se pravi EMO ne reze zato kaj je ubio muhu, zato kaj vani ne sja sunce i takve nekakve gluposti. Emo je osoba koja moze iskazati svoje osjecaje bez srama, realan je i vidi svijet bas onakav kakav je, bez uljepsavanja i pokusava zivjeti sto bolje kako bi ga promijenio, a ne reze se zbog toga.Divim im se na neki cudan nacin iako mi nisu najdrazi. Ljudi su drugacije skuzili taj EMO pokret i iz njega napravili totalno sranje i furku koju danas vecina madih fura. Najvise me zivciraju ti navodni EMO koji se preko noci pretvore u "emaca" i pocnu se rezat! LOL! Takvim ljudima bi ja pomogla da se koknu jer je to stvarno jadno! Misle da su kul al su definitivno jadni. Tu se vidi da takve osobe uopce ne razmisljaju i ne vide kolko je to zapravo lose. Pretvaraju se u frikove samo zato sto je to popularno!Ne kuzim cemu sve to, al ajd...Fora je bit poseban na svoj nacin, a ne losa kopija nekog trenda!


daj skuzite ovu igricu e...koja komedija

Uskoro cu pocet pisat...kad dobijem inspiraciju